Ratni put - 1991. godina
01. DRAGUTINCI I KRALJEVČANI
26.06.1991. - 14.07.1991.
Vršeno osiguranje novo uspostavljene policijske ispostave u Kraljevčanima kao i uspostavljanje BBP prema Jabukovcu te Gornjoj i Donjoj Bačugi. Svakodnevna izloženost pješačkoj i minobacačkoj vatri. 14.07. 1991. godine organiziran zbjeg stanovništva prema selu Prnjavor.
02. HRVATSKA KOSTAJNICA
30.07.1991. - 02.08.1991.
U Hrvatskoj Kostajnici Jedinica zajedno sa ostalim snagama vrši obranu grada. Grad se svakodnevno napadao sa svih strana raznim oružjem i oruđem. Dana 31.07.1991. godine u podnevnim satima četnička JNA izvela je prvi avionski napad u kojem je smrtno stradao Martan Josip. Isti je bio iz pridodanih snaga PU Varaždin.
03. OGULIN
13.08.1991. - 11.09.1991.
Jedinica se smjestila u Dugoj Resi do 16.08.1991. godine kada smo pokušali proboj kroz Primišlje preko Tržića. Od 07,00 sati ujutro do 12,00 sati sve je teklo u redu, kada naše snage zaustavlja "JNA" i sprječava prolaz kroz Tržić i Primišlje. Razmjestili smo se na području PS Ogulin, u selo Filipovići te slijedećih dana radili na opkoparskim radovima i učvrstili obranu prema četničkim uporištima Tržić i Plaški. Za vrijeme boravka na spomenutom području osim osiguranja crte razgraničenja sudjelovali smo u odbijanju napada četnika i pokušaja ubacivanja na slobodni teritorij.
04. VARAŽDIN
13.09.1991. - 23.09.1991.
Djelatnici SP odmah su uključeni na blokadne punktove oko ključnih objekata kao što su bili skladište municije na Varaždin Bregu, vojarna "Jalkovečke žrtve i Kalnički partizani" u Varaždinu, te vojarna "27. Juli" u Čakovcu. Od 17. do 19. 09.1991. g. vođena je žestoka borba sa snagama srbo-armije u vojarni Kalnički partizani. Nakon upada grupe za upad u krug vojarne i borbe sa oficirima i vojnicima unutar zgrade, dolazi do predaje. Tom prilikom dva naša djelatnika zadobivaju lakše ozljede. Svjesni naše snage, znajući da smo došli u posjed nad oruđa i oružja 22.09.1991. g. komanda korpusa na čelu sa generalom Trifunovićem i vojarna "Kalnički partizani" sa pukovnikom Popovom predaje se našim snagama u 09,00 sati. Tom ratnom pobjedom nad srbo - četničkom armijom u varaždinskom boju kako su kasnije pokazale analize sedam puta se povećala oružana moć RH. U vojarnu „Jalkovečke Žrtve“ prvi su upali pripadnici SJP PU Varaždinske „RODE“, niže narečeni specijalci: SREČKO HORENEC, IVO LOBOREC, SLAVKO MARTINKOVIĆ, FRANCI KEŠINA, SLAVKO ČEČURA, ANĐELKO SMOLEK, MILIVOJ RISEK i SLAVKO VUDRAG. Narečene Policajce Specijalce bi se trebalo proglasiti Herojima Domovinskog Rata, a posebno Herojima Varaždina 1991.godine.
05. VELIKA BUNA
06.10.1991. - 08.10.1991.
07.10.1991. naša MB grupa, grupa BST-a i ostale snage započinju žestok napad na vojarnu. Svjesni snage oficiri i vojnici tzv. "JNA" predaju se našim snagama a vojarna u Velikoj Buni stavlja se na raspolaganje hrvatskoj vojsci. Uništeno je više objekata te su naneseni veliki gubici neprijatelju u živoj sili što je dodatno pojačalo pritisak na komandanta vojarne za predaju. Jedinica prilikom djelovanja nije pretrpjela nikakve gubitke.
06. KARLOVAC
08.10.1991. - 22.10.1991.
Od zapovjedništva se dobiva zapovijed za blokadu vojarne "Petrova gora", što je učinjeno nakon kraćeg upoznavanja lokacije.Tijekom blokade u pregovorima sa zapovjednicima vojarne, dogovorena je njihova predaja, da odu bez ičega na teritorij Mekušja, ali krizni stožer Karlovca nije htio čuti za predaju, te nakon našeg odlaska iz Karlovca JNA se povukla sa svim naouružanjem na Mekušje.(Loša procjena kriznog stožera Karlovca.)
07. KARADŽIĆEVO
01.11.1991. - 11.11.1991.
Smještajem na područje Đakova već slijedećeg dana započele su aktivnosti sa upoznavanjem terena a redovno davana PZO, 06.11.1991. g. pogodila dva MIG-a 21. Narednih dana prikupljali su se podaci te intenzivno vršena izviđanja terena oko sela Karadžićeva preko kojeg je trebao biti izvršen proboj prema Vukovaru. 09.11.1991. g. u 06,00 započeo je napad na Karadžičevo. Međutim u prvim minutama napada uvidjeli smo da se stvarna situacija ne poklapa sa našim stanjem koje smo zatekli 08.11.1991. g. Četnici po našim položajima otvaraju vatru iz raspoloživih oružja i oruđa (tenkova, topova, PAM-ova, MB-a, VBR i streljačkog oružja). Započela je neravnopravna borba sa puno jačim neprijateljem . Nismo odstupili ni metra bez obzira na žrtve iz minute u minutu, vjerujući na uključenje i naših snaga koje su za to bile pripravne. Iz nama nepoznatih razloga Jedinica nije dobila potrebnu podršku, posebno naših RTB i oklopne brigade koje su bile smještene samo par stotina metara dalje. U takvoj neravnopravnoj borbi ni sa pješaštvom ZNG koje se u poslijepodnevnim satima uključilo u pomoć, Jedinica nije mogla ispuniti dobivenu zadaću i morala se povući na polaznu crtu. U toj herojskoj borbi za neovisnu RH svoje živote položili su na oltar Domovine Kardoš Zvonko, Kasun Mladen, Kos Branko i Pongrac Željko a pod nestalim se vodi Štampar Vlado dok je 28-orica djelatnika teže ili lakše ranjeno a Slavko Štrlek je završio u zarobljeništvu punih sedam mjeseci u Sremskoj Mitrovici.