Prva ratna iskustva na Banovini

Sigurnosno stanje u Republici Hrvatskoj sve se više zaoštravalo. Na područjima s miješanim stanovništvom počeo je teror četničkih bandi. U takvim okolnostima Odjel specijalne policije MUP-a RH procijenio je da je Specijalna jedinica policije PU Varaždinske dovoljno obučena za pružanje zaštite stanovništvu na kriznim područjima.

Tako je na zahtjev PU Sisak 26. lipnja 1991. godine Specijalna jedinica policije PU Varaždinske upućena kao ispomoć na područje Banovine. Dolaskom na spomenuto područje jedinica je dobila zadatak da osigura odvijanje normalnog života u selima Kraljevčani i Dragotinci na području PS Petrinja. U Kraljevčanima je uspostavljena policijska ispostava, u kojoj su pripadnici jedinice svakodnevno obavljali policijske poslove, te držali kontrolne točke na granici prema susjednim selima s većinskim srpskim stanovništvom, koja su se priključila samozvanoj tvorevini “Srpska autonomna oblast Krajina”.

Bez obzira na svakodnevno četničko oružano provociranje, jedinica je sve do 13. srpnja 1991. uspješno obavljala poslove osiguranja normalnog života stanovništva na tom području. Međutim, toga su dana četničke snage počele s granatiranjem sela Kraljevčani i sela Dragotinci. Bio je to jedan od prvih takvih napada u Republici Hrvatskoj. Usporedno s granatiranjem spomenutih sela, četnici su pokušali i pješački proboj, ali im to nije uspjelo, jer su naše snage dobro utvrdile položaje i pružale žestok otpor. No, tijekom noći četnicima se pridružila tenkovska jedinica prosrpske Jugoslavenske narodne armije (JNA), na čelu sa zločincem Letićem. Umjesto dogovorenog razdvajanja, tenkovi JNA su, u stvari, okružili naše snage, a ujutro je napad i pojačan. U takovoj situaciji nismo imali sredstava kojima bi se oduprjeli neprijatelju.

Stoga je rukovodstvo PU Sisak donijelo odluku o organiziranju zbjega stanovništva, te da se, uz što manje žrtava, pokuša proboj iz okruženja. Zbjeg je uspješno organiziran, te je uspio proboj prema slobodnom teritoriju bez gubitaka u ljudstvu. Pritom je bilo ranjeno nekoliko civila i dvoje policajaca iz postrojbi koje su nam došle u pomoć.

Povratkom u čakovečku bazu jedinica je osvježena, a u naoružanje su uvedena sredstva za protuoklopnu borbu. Za korištenje tih sredstava provedena je ubrzana obuka i jedinica je pripremljena za novi zadatak. Na potrebu angažiranja jedinice, nažalost, nije se dugo čekalo.

Situacija u Republici Hrvatskoj nalagala je njenu ponovnu upotrebu na području Banovine. Krajem srpnja (27. srpnja 1991.) cjelokupni sastav jedinice, ojačan jednim vodom policajaca iz PU Varaždinske, dobio je zadatak da izvrše proboj i pomognu Policijskoj ispostavi u Kozibrodu. Dolaskom na krizno područje, jedinica je zbog „pada“ Kozibroda zadržana u Hrvatskoj Kostajnici.

Sa snagama koje su se već nalazile u Hrvatskoj Kostajnici provodile su se pripreme za obranu grada, koji je u to vrijeme već bio napadan sa svih strana i svom vrstom oružja i oru_a. Prilikom prvog zračnog napada na Hrvatsku Kostajnicu, koji je ujedno bio i me_u prvim napadima zrakoplova JNA u Republici Hrvatskoj, od granate ispaljene iz zrakoplova poginuo je Josip Martan, djelatnik naše jedinice. Snage policije i ZNG-a učvrstile su obranu Hrvatske Kostajnice, ali su, pritisnute od tamošnjih struktura vlasti, bile primorane osigurati zbjeg stanovništva sa ugroženog područja. Zbog toga je privremeno izgubljeno područje Hrvatske Kostajnice.

Vrativši se u bazu, jedinica je ponovno osvježena, ali nije dugo mirovala. Već 13. kolovoza 1991. dobivena je nova zapovijed. Na temelju ukazane potrebe, jedinica je krenula u pružanje pomoći PS Slunj. Tri dana kasnije, 16. kolovoza 1991., prilikom proboja prema Slunju, pred mjestom Tržič, došlo je do žestokih borbi s naoružanim postrojbama pobunjenih Srba i četničkim formacijama. Kada je pad četničkog uporišta bio na pomolu u borbu su se uključile i postrojbe JNA, te je došlo do pregovora i obustave daljnjeg napredovanja prema Slunju. Jedinica je tada smještena na području PS Ogulin u selu Filipovići.

Sljedećih dana naš je zadatak bio da učvrstimo liniju obrane prema Tržiču i Plaškom, uporištima pobunjenih srpskih ekstremista i četničkih formacija. Za vrijeme boravka na spomenutom području (do 11. rujna 1991.), osim što su osiguravali liniju razgraničenja, te aktivno sudjelovali u odbijanju napada i pokušaju proboja četničkih formacija na slobodni teritorij, djelatnici jedinice osposobljavali su se za rad s novim oružjem i oružjem (nabavljen je minobacač 82mm). Istodobno, jedinica je, zahvaljujući uspjesima na bojištu, postala sve prepoznatljiva pod imenom „RODA“.

Prethodno Dalje