Sadržaj
"Vatreno krštenje" u KPD Lepoglava
Prva ratna iskustva na Banovini
"RODE" u Varaždinskim danima rata
(Ne)uspjeli karlovački pregovori
Pomoć ranjenim djelatnicima i obiteljima poginulih
Zatvoren "krug" od Vukovara do Dubrovnika
"Bljesak" je nagovijestio "Oluju"
"RODE" u Varaždinskim danima rata
Sa područja Korduna u svoje “gnijezdo” su se “Rode” vratile 11. rujna. No, za samo dva dana, već 13. rujna jedinica je ponovo aktivirana. Došlo je vrijeme konačnog obračuna sa srbočetničkom armijom na našem području. Predsjednik Republike Hrvatske, ocijenivši da je došao trenutak konačnog obračuna, u suradnji sa ostalim strukturama vlasti, donio je odluku o uspostavljanju blokadnih točaka oko vojnih objekata na cijelom području Policijske uprave Varaždinske.
Djelatnici Specijalne jedinice odmah su raspoređeni na blokadne točke oko ključnih objekata kao što su bili: skladište streljiva na Varaždinbregu, kasarne “Jalkovečke žrtve” i “Kalnički partizani” u Varaždinu, te kasarna “27. juli” u Čakovcu. Sljedećih dana došlo je do sve jačih napada srbočetničke armije po gradu Varaždinu. Djelatnici SJP su sa cjelokupnim snagama razmješteni oko kasarne “Jalkovečke žrtve”. Tu im se pridružilo 50-ak policajaca PU Varaždinske, PS Ivanec i PS Novi Marof, te manji broj snaga odreda Narodne zaštite.
Dana 17. rujna 1991. godine, oko 19,30 sati iz kasarne “Jalkovačke žrtve” započeo je jak napad na naše snage, te je operativni štab PU Varaždinske dozvolio upotrebu svega raspoloživog naoružanja. Zapodjenut je žestoki sukob sa neprijateljskim snagama, tako da je oko 21,00 sati dio objekata u krugu kasarne djelovanjem naših snaga bio razrušen i u plamenu. Vojnici i oficiri su se povukli u jednu zgradu iz koje su pružali otpor i otvarali vatru po našim jedinicama. Žestoka borba vodila se cijelu noć 18./19. rujna 1991. godine. Oko 11,40 sati 19. rujna 1991. iz kasarne “Jalkovečke žrtve” počela je bježati veća grupa nenaoružanih vojnika, a po njima su vatru iz streljačkog naoružanja otvarali oficiri iz objekata u kasarni.
Zbog zaštite vojnika, zapovjedništvo Specijalne jedinice, u dogovoru sa Operativnim štabom PU Varaždinske donijelo je odluku o napadu, odnosno, o ulasku u kasarnu. Formirana je skupina za upad, koja je nakon kraće, ali žestoke borbe prisilila na predaju preostale oficire i vojnike. Tom prilikom poginuo je oficir Gocev, zarobljeno je 32-oje oficira, te 164 vojnika. Posebno vrijedi istaci da smo ovom pobjedom došli u posjed većih količina naoružanja, streljiva, te ostale opreme.
U međuvremenu su osvojeni ili su mirnim putem u naše ruke prešli ostali vojni objekti. Među njima je posebno važno bilo vojno skladište na Varaždinbregu. Zauzimanjem toga vojnog skladišta, prepunog oružja, jedinica je naoružana i opremljena novim oružjem i oruđem. Tako opremljena, jedinica je preuzela i prvu crtu borbi oko kasarne “Kalnički partizani” u Optujskoj ulici u Varaždinu.
Dok su trajale borbene aktivnosti, općinski štab je cijelo vrijeme vodio pregovore sa protivničkim zapovjedništvom, želeći da mirnim putem dođe do predaje preostalih objekata.
Ti su pregovori urodili plodom, pa su u ranim jutarnjim satima 22. rujna 1991. g. Iz Komande korpusa na čelu sa generalom Trifunovićem i kasarne “Kalnički partizani” u kojoj je zapovijedao pukovnik Popov najavili predaju bez borbe u 09,00 sati. Do 12,00 sati istog dana ukupno se u dva spomenuta objekta predalo 100 oficira i 400 vojnika. Prema sporazumu predstavnika Kriznog štaba i generala Trifunovića, oni koji su to željeli u konvoju autobusa napustili su Varaždin i bili su uz nužne mjere sigurnosti, prepraćeni do srbijanske granice. Time su završena ratna zbivanja u Varaždinu.
Ratnom pobjedom nad srbo-četničkom vojskom u varaždinskom kraju, kako su pokazale kasnije analize, u tom je trenutku sedam puta povećana oružana moć Republike Hrvatske.
Specijalna jedinica PU Varaždin, osim šestero ranjenih specijalaca, nije pretrpjela veće gubitke, a njezin doprinos je tom prilikom bio golem.
Varaždinskom ratnom pobjedom SJP PU Varaždin pružila se mogućnost da potpuno obnovi i osuvremeni borbenu moć. Tako su u jedinici formirana protuoklopna odjeljenja sa OSAMA i ZOLJAMA, te BST-ima, protuavionska odjeljenja sa STRELAMA i dva borbena oklopna vozila sa trocijevima (PAM-ovima), minobacačka odjeljenja sa MB 60, 82, i 120 mm, a u streljačko naoružanje uvedeni su “brovinzi” i puškomitraljezi M-84.
Nadopunjen je i osuvremenjen vozni park. Sa novim oružjem i oruđem provedena je intenzivna obuka kako bi se što prije postigla puna borbena spremnost.
