Operacija "Maslenica"

Na temelju zapovijedi Sektora SJP MUP RH naša postrojba je 19. siječnja 1993. krenula u Lukovo Šugarje. Tu se nalazila svojevrsna polazna baza za sve aktivnosti naših postrojbi na području Velebita. Nakon što smo kompletirali opremu, vozilima smo se prevezli do Starigrada Paklenice. U popodnevnim satima 20. siječnja iz Starigrad Paklenice krenuli smo kroz kanjon Paklenice u smjeru Kneževića, gdje smo, nakon napornog pješačenja s cjelokupnom ratnom opremom, stigli sljedećeg dana - 21. siječnja 1993. godine.

Dolaskom u Kneževiće, jedinica je dobila borbeni zadatak i nastavila u smjeru Velikog Libinja. Sljedećega jutra, u sklopu skupnih snaga sa SJP Zadar i Šibenik krenuli smo na izvršenje zadatka na obroncima Velebita. Iako je bila zima i temperature znatno ispod nule, naš je zadatak bio zauzimanje Velike i Male Bobije te presijecanje komunikacije Obrovac - Mali Alan. Vijugava kolona specijalaca krenula je velebitskim vrletima unaprijed planiranim smjerom.

Na prvi otpor naišla je kod Lipovog Vrha, kada je na nju iznenada otvorena vatra iz PKT-a. Tešku prostrijelnu ranu tom je prilikom zadobio zapovjednik SJP PU Varaždinske Goran Mihalić. No, zahvaljujući prisebnosti, spretnosti i snalažljivosti pripadnika naše jedinice Ive Loborca, prilikom pružanja prve pomoći ranjenom zapovjedniku izbjegnute su teže posljedice. Zapovjedništvo jedinicom u tom je trenutku preuzeo Dražen Vitez.

Uslijed napada minobacačkim granatama, koje su pale između skupnih snaga, teško su ranjena još dvojica specijalaca iz SJP PU Varaždinske, a jedan od njih, Emil Baneković, desetak dana kasnije u riječkoj je bolnici podlegao ranama.

Skupno zapovjedništvo specijalnih jedinica policije iz Zadra, Šibenika i Varaždina, unatoč snažnom otporu neprijatelja, u akciji oslobađanja Maslenice kao jedne od strateški najvažnijih točaka u Republici Hrvatskoj, u cijelosti je obavilo planirane zadatke, uz minimalne gubitke.

Prethodno Dalje